Slavko Jednričko

PISMO ŽENSKOJ DUŠI     
 
Otkako me ništa ni za što ne veže
svakog mjeseca šaljem pismo
 
u mjesto na izvoru rječice
izmišljenoj osobi uvijek na drugu adresu
 
na šalteru prije poštanskog žiga
na omotnicu krišom utisnem vreli poljubac
 
na poleđini nikada ništa ne napišem
kako mi se izljubljeno pismo ne bi vratilo.
 
 
TUŽNA ZMIJA
 
Noćas ste zazivali pomoć
krv je nadirala u stan ispod praga
 
vriskali ste jezikom smrti
koja vas je nagovarala da je sanjate lijepom
 
sve dok niste raskopčali
gumbe spavaćica dlanovima ušutkavali usta
 
tamne su vam riječi kao ugar kaže ujutro
tužna zmija čuvarica dok s nama pije mlijeko.
 
 
SRETAN DAN
 
Drsko dišem jezikom
samohodnom čistilicom
 
sobu sam preobrazio
u kristalnu vazu koja sjaji
 
čeka da ju napuniš vodom
smirujućim poljskim cvijećem
 
da s nama ne propadne
kroz svoje dno u živčano prazno
 
ne odleti sa srcima bogu
prije nego okonča ovaj sretan dan.
 
 
POETIKA ANIMALIZMA
 
Dovezen sam do mjesta egzekucije
na kojem susrećem svoje osuđene riječi
 
koje u strahu nakon ugriza pasa pristojno
mokre vodu svih rijeka na svježe rane
 
u pokoricu leda u kopanjima iz kojih
neće moći piti ni lijepe žedne konjske oči 
 
sve se događa u nekim hitnim ambulantama
posrtanje riječi vata s jodom injekcije tetanusa
 
pucanje mrežica grudnjaka od crvenog konca
ma cijeli potkožni svemir je u razvalinama.
 
 
POVIJESNA KRHOTINA
 
Prema pjesminom scenariju
s trudnom ženom izmučen
 
na jastucima
napunjenim morskom pjenom
 
između njih dvoje
veliki konkvistador na mjesečini
 
zaiskrio je u dubinu
probijenih srca urođenika
 
u vedrim ptičjim snovima
spava na ploči od čistog zlata
 
kojoj je proreknuto biti
vulkanska prašina
 
što je parafraza svećenikovih riječi
na posljednjem oproštaju.
 
 
PRAZNE ŽLICE
 
Nitko mjesecima
ne izlazi iz kuća
 
ni zmije čuvarkuće
ispod pragova
 
perad je prenapučila
sva dvorišta
 
u nekoj novoj stvarnosti
svi se boje krvi
 
bolesni liječimo se
ljekovitim molitvama
 
u praznim žlicama
buncamo kokošju juhu
 
prizivajući čudesna
ozdravljenja.
 
 
NALIK ZVIJERI
 
Na tvome jeziku
osjećam raste
 
nerazumljiva težina
uz škripu vrata
 
nitko nikamo ne odlazi
dok svi spavaju
 
ne šulja se na čistim
plahtama jastučnicama
 
sve više toga ostaje
neizgovoreno između nas
 
valjda se najavljena opasnost
ne povjerava bližnjem
 
i kako ti to kazati prije sna
posve mirne duše
 
u jeziku mi se začinje
nešto što je nalik zvijeri.
 
 
DVOJBE
 
Socijalan sam čovjek
ispred katedrale pune snova
 
u kapu skupljam milodare
 
u nosnice miris bakalara s Dolca
u uši buku kotrljanja lubenica
 
uz ukazanje njihovih ispucanih srca
 
stalno u dvojbi
da skupljeno odmah udijelim
 
svima koje po pjegicama
na obrazima prepoznam sirotinjom
 
poput one na svjetlu smrznute trojice
drogeraša stisnutih uza zid
 
tamo im je beskućnicima najmekanije
 
sva četvorica smo izvan zakona
zabranjeni su opijati prosjačenje
 
prostitucija zavođenja slobodom
zasljepljivanja prejakim suncem.
 
 
NOTRE DAME U PLAMENU
 
Možda sam doista priglup
nikako kao drugi ne mogu razumjeti
 
kako mogu gorjeti tvoje haljine
odjeća Naše Gospe uz uličnu svirku
 
možda iz posve tričavog razloga
nisam uvijek s onima koje nije strah krvi
 
izjednačavajući sve okrutnosti
premda kao svi imaju dva dijela srca
 
sa sjekiricom između dišu drsko
njima se nikad kao meni ne zavrti u glavi
 
na nebu sam otporni anđeo
na zemlji škripi mi jezik u stupici.
 
 
IZDVOJENI APOKALIPTIČAR
 
Apokaliptičar s kosom
sjašio je s konja
 
kosa liže rosu
s mlade djeteline
 
livada je ravna ploča
konj je zarzao
 
čuvajmo vratove
s kunama zlaticama
 
ljubeći se divlje
veličanstveno

prkosno ne odustajući
da nas čuje bog.