Sunday, September 8, 2013

Enes Halilović

SNIMAK

Oluja.
I sve što ona nosi.

Naježen grad.
Slijepi miševi (lete). I krovovi. I veštačko cvijeće.
U daljini se čuju čizme neznane vojske.
(Odzvanjaju) zarđale kašike.
Po putevima (zverinji) tragovi. I pijavice.

Pijani vatrogasci spaljuju pragove i kolijevke.
(Nadiru) vode. I pacovi.

Oko hrama (vuku se) posteljice i gnojave gaze.

U hramu ljudi (uplašeni). Raštrkani.

Patos od crvotočnoh dasaka.
Patos cvili, a pod njim bezdan diše.

Iznenada (kroz oluju) jedva se začuo neki glas:
Gde su sveštenici?

I stiže (odnekud) odgovor:
Odoše se da se kockaju.

U uglovima hrama svetla. Stidno žmirkaju.

Bačena (iz prošlosti), prema hramu leti
(blatnjava) čizma.

I vrata se (sama) otvaraju.

                                                3.9.2013.

Thursday, September 5, 2013

Miroljub Todorović

REČ I SVET


U traganju za izvorištem pesme.

                                                                 *
          Za Josifa Brodskog ''Poezija je vrhunski domet jezika'' a pisanje poezije ''uvežbavanje smrti''.

*
          Da li se mehanizmom sličnosti i razlika može odrediti unutrašnja struktura jezika u signalističkom delu?

                                                                 *
          Ka nemišljivom i neizrecivom.

*
          U semantičkim čvorovima signalističkog teksta.

                                                                 *
          Srž apejronističke pesme  –  ono što se neposredno ne imenuje.

*
          Iz značenjskih osnova u strukturi signalističkog dela.

*
          Može li postojati znakovni sistem bez znakova?

*
          Vidovitost apejronističke pesme.

                                                                 *
          Za Malarmea pesničko stvaranje je jedan slobodan čin bacanje kocke sa neizvesnim ishodom koji ''nikada neće ukinuti Slučaj''.

*
          Sudari reči  –  rađanje neuhvatljivog bića pesme.

*
          Izvorni paradoksi u stohastičkoj poeziji.

*
          Složenost funkcionalnih elemenata signalističkog dela.

                                                                 *
          Od racionalnog, po Bašlaru, ka oniričkom racionalizmu.

*
          Imaginativni supstancijalitet apejronističke pesme.

*
          Tamo gde će se roditi i svet i reč.

*
          Pronaći reč za ono što nije stvarno.

                                                                 *
          Značenjska virtuelnost poetskog govora.

*
          Nedovršen svet – nedovršena reč.

*
          Totalitet jezičkog imenovanja poistovećen sa granicama duha.

*
          Da li je ono što je jednom označeno nepromenljivo i apsolutno?

*
          Poricati reč –  poricati pesmu.

*
          Nepresušna moć govora.

*
          Reč vraćena svom pratemelju, svom iskonu.

*
          Izvorno neizrečje apejronističke pesme.

                                                                  *
          Za Viktora Šklovskog sadržaj književnog dela jednak je sumi njegovih stilskih postupaka.

*
          Signalistička pesma izvan granica jezičke određenosti.

*

          Kako otvoriti transcendentalno vrelo pesme.

*
          Nemuštost zapretanog bića pesme.

*
          Kako jezički artikulisati eksplozivne slike stohastičke pesme?

                                                                  *
          Dihotomija između znakova i stvari.

*
          Gravitacione sile značenjskih žarišta apejronističke pesme.

*
          Shema komunikacionog akta po Romanu Jakobsonu:
adresant
kontekst
saopštenje
adresat
kontakt
kod

*
          Da li u osnovi svakog govora imamo akt komunikacije?

*
          Značenje reči – odnos uzajamnog evociranja između imena i reči.

*
          Znak je osnova. Tekst se gradi od znakova.

                                                                  *
          Iz razbijene slike sveta.

                                                                   *
          Šta bi to bila samovolja značenjskog?

                                                                 *
          Ne ograničavati autonomiju reči.

*
          Prema Lotmanu u poeziji verbalni tekst, sastavljen od pojedinačnih reči-znakova, počinje da se ponaša kao nedeljiv ikonički znak-tekst.

*
          Konkretna poezija je sinteza dve izražajne tendencije vizuelne i verbalne.

*
          Poetička vizija iz odsustva govornog teksta.

*
          U vizuelnoj poeziji uzajamno prožimanje dva semiotička sistema.

*
          Kada reči počinju da se ponašaju kao slike?

*
          Raznovrsnost semiotičke igre u konkretnoj poeziji.

                                                                 *
          Ritam ''rasprskavanja jezika'' u apejronističkoj pesmi.

                                                                 *
          Apstraktna priroda smisla reči.

                                                                 *
          Polisemija – višestruko značenje jedne reči u poetskom govoru.

                                                                  *
          Da li su semantičke i pragmatičke funkcije osnovno svojstvo jezika?

                                                                 *
          Oblikovanje jezičkog gradiva u apejronističkoj poeziji.

*
          Hegelovo "lukavstvo uma".

*
          Bezmerni govor pesme.

*
          Ka apsolutnom znaku.

*
          Kakva je priroda znakovnog sistema?

                                                                 *
          ''Svaki grafem je u svojoj biti testamentaran.''
                                                                   (Žak Derida)

*
          Oblikotvorna funkcija apejronističkog poetskog tkanja.

*
          Unutrašnji obzor pesme.

                                                                 *
          Poetska objektivacija sveta u fenomenološkoj pesmi.

*
          Reč otkriva svet.

*
          Za Merlo-Pontija "reč je eksces naše egzistencije".

*
          Žudnja pesničke reči da uvek bude nova i nepredvidljiva.

*
          Nova jezička i ritmička struktura stiha u apejronizmu.

*
          "Srpski jezik je strahovito konkretan i neiskazano trpan."
                 (Vinaver)

                                                                 *
          Iz dvostruke prirode jezičkog znaka.

                                                                 *
          Govor pesme traži odgovor.

*
          Signalistička pesma – aktivni jezički i znakovni medij gde se utelovljuje poetska struktura i poetsko značenje.
                    

*
          "Sve što jest,  jest ili u sebi ili u nečem drugom.
          Ono što se ne može shvatiti pomoću drugoga, mora se shvatiti samo sobom."
                              (Spinoza)

*
          Unutrašnja poetika – poetika jezičkog ritma.

                                                                 *
          Ka nesputanoj slobodi koja obeležava i podstiče stvaralački čin.
                                    
*
          Izvan i iznad humanističke ideje antrapocentralizma.
*
          Tehnološka, fenomenološka i šatrovačka poezija oslobađaju jezik njegove idealističko-metafizičke dimenzije.

*
          Signalizam je otvorio sasvim nove, drugačije, radikalno inovativne puteve i mogućnosti u srpskoj književnosti i umetnosti.

*
          Težnja za potpunom dezideologizacijom umetnosti.

                                                                 *
          Slediti sebe, slediti osvojenu slobodu.

                                                                 *
          Ništa ne može sprečiti pesnika  da stremi ka Nemogućem.

                                                                 *
          Biti rušilac i graditelj (utemeljnik) istovremeno.

*
          Pesma –  jedan od načina da se osvetli čovekov univerzum.

*
          Snažni ironički destruktivizam aleatorne i tehnološke pesme.

*
          Drama antropocentrizma u savremenoj umetnosti.

                                                                 *
          ''Dakle Jedno bi bilo različito od drugih stvari.''
                                                                                      (Platon)

                                                                 *
          Sačuvati slobodu svoga Ja.

*
          Nadgrađujući osnovu poetskog mimezisa.
*
          Da li je povratak na imanentne i univerzalne premise subjektivizma i humanizma, zaista, povratak poeziji.

*
          U kojoj meri inovativni radikalizam može sputati umetnika?

*
          Odnos prema predmetnoj stvarnosti u aleatornoj poeziji.

*
          Presna (sirova) stvarnost šatrovačke pesme (proze).

                                                                 *
          ''Reč je strahota. Ne možete je omirisati.''
                                                                         (L. F. Selin)

*
          Egzistencijalni empirizam šatrovačke pesme (proze).

*
          Spontana identifikacija pesme i pesnika.

                                                                 *
          Šta bi to bio ''fetišizam pitanja'' – iz/govora?

*
          Nepredvidljivi tokovi pesnikove kreativne energije.

*
          Ontološka neposrednost gestualne pesme.

*
          Na tragu Malarmeovske SVE KNjIGE.

*

          Brisani prostor jezičkog iskušavanja.

*
          Kada Ništavilo može da propeva?

*
          Iz ponora-bezglasja zov zatomljene pesme.

*
          Zaslepljen belinom praznog lista hartije.

                                                                 *
          Strast za pisanjem – strast za delovanjem.

                                                                *
          Višesmernost signalističke komunikacije.

                                                                 *
          Disprezija aleatorne i stohastičke pesme.

                                                                 *
          ''Sanjam svoje neprobudljive snove.''
                                                                       (Aleksandar Vučo)

*
          Blagotvorno iskustvo govora.

                                                                 *
          Uvek biti u blizini izvora.

                                                                *
          Šta bi to bila ''ontologija nemišljenog''?

*
          Skrivena osnova poetskog govora.

                                                                 *
           Tekst se, po Lotmanu, gradi kao "vanvremenska struktura na nivou jezika''.

*
          Pesništvo iznad filozofske refleksije.
*
          Gde je skriveno autentično biće pesme?

*
          Otvorenost i nedovršenost pesme.

*
          Izražajnost i smisao znaka i slike u signalističkoj vizuelnoj poeziji.

*
          Paradoksi poetskog govora.

                                                                 *
          Reč poseduje iskonsku žudnju da se održi i produži.

                                                                 *
          Poezija je za Apolinera ''večno obnavljanje nas samih''.

*
          Bliskost signalističkog pesništva sa svakom inovativnom jezičkom intencijom.

*
          Nepresušna dinamika apejronističke pesme.

*
          Da li je pesnička reč isključivo "jednokratna" i "monološka"?

*
          U signalizmu je osporena Bahtinova tvrdnja da je "ideja mnoštva jezičkih svetova, koji bi bili podjednako osmišljeni i izražajni, organski nedostupna poetskom stilu".

*
          Vizuelna poezija –  težnja ka univerzalnoj komunikaciji.

*
          Kako pesnička reč ostvaruje svoju značenjsku punoću i smisao?
*
          Pesma je uvek nešto šire i dublje od onog što govori.

*
          Otkrivalački dar pesničke reči.

*
          "Pesma se pravi."
 (Gotfrid Ben)

*
          Jezik o jeziku –  metajezik.

*
          Pesma i redukcija semantičke moći reči.

*
          Kako poezija postaje svesna svoje jezičke dimenzije.

*
          Šta znači jezička magija?

*
          Šta je to jezičko jedinstvo reči?

*
          Koja je to realna spona između reči i stvari?

                                                                *
          Šta bi sve moglo da stoji iznad jezičkog izraza?

*
          Stvari savladane rečima.

*
          Izmenjena sintaksa signalističke pesme.

*
          Značenjska punoća i eksplozivnost apejronističke pesme.
*
          Pesnik omađijan evokacionom moći reči.

                                                                 *
          Rađanje – izvorno značenje grčke reči poiesis.

*
          Reči iznikle iz duha jezika.

*
          Odsutnost stvari –  istinitost reči.

                                                                 *
          "Postoje razne vrste očiju. Čak i Sfinga ima oči: prema tome, ima raznih vrsta `istine`: prema tome ne postoji istina."
                                     (Niče)
                        
*
          Fonička pesma – na ivici jezika.

*
          Sintagmatska dimenzija jezika.

*
          "Poezija se proteže na semantičke i znakovne strukture."
                             (Valeri)

*
          Semantička polja –  asocijativni nizovi reči u signalističkoj pesmi.

*
          Signalistička poezija i lingvistička stvarnost.

*
          Za Vitgenštajna subjekt nije ništa drugo do jezik koji iz njega govori.

*
          Ludička struktura jezika u apejronističkoj pesmi.
                                                                 *
          Gestualna i objekt poezija – pesnički oblici koji napuštaju knjigu.

*
          Značenjski kontekst gestualne pesme i pokušaj njegove interpretacije.

*
          Asocijativni ludizam glavna odlika stohastičke poezije.

                                                                 *
          ''Nek označeno bude izvorno i bitno...''
                                                                             (Žak Derida)

*
          Smisaona enigmatičnost apejronističke poezije.

*
          Značenjska zapažanja aleatorne pesme.

                                                                 *
          Kreativno oblikovanje jezika i znaka u signalističkom delu.

*
          Verbalni i zvučni sled foničke pesme.

*
          Za Romana Jakobsona "jezik nije posrednik samo pri interpersonalnoj već i pri intrapersonalnoj komunikaciji".

*
          Različiti oblici "unutrašnjeg jezika".

*
          Da li je za čoveka jezik jedino sredstvo komunikacije?

                                                                *
          ''Informacija je manje ono što je rečeno, ona je više ono što može biti rečeno.''
                                                                                      (Umberto Eko)

                                                                  *
          Pesma – irealna stvarnost i poništavanje vremena.

                                                                
         


         

         

Monday, September 2, 2013

Bojan Blagojević

CVET ZA TVOJU MAJKU

Sećaš se da je padala kiša.
Vraćali smo se iz škole
I upravo izlazili iz cvećare
U kojoj si kupio ružu
Za rođendan svojoj majci.
Želeo sam i ja nešto da joj ponesem
Ali rekao si: „Ovo je poklon od nas obojice,
Mi dolazimo zajedno.“
A onda je počela da pada kiša,
Kratka letnja kiša, ona kiša
Od koje se jedine pokisne do gole kože.
Sakrili smo se u prolazu,
Kapi su mi padale sa kose po licu,
Obrisao si me, šapnuo sam ti nešto,
Obojica smo se nasmejali.

I ne sećam se danas
Koji je rođendan tvoja majka slavila,
Sećam se, međutim, da smo mi imali četrnaest,
I da je padala kiša.