Thursday, May 16, 2013

Željko Medić Žac



***

dok pričaš
duboko u sebi
slažem reči kao slike

i osluškujem jeku

oslikana pećina
na zidovima
ruke

tumači poruka
o početku


***

najlepša si
kad se budiš

u tvom pogledu
odmaraju svetovi
i mole za tišinu

polarni medved
na santi leda
raznosi

jutarnju svežinu


***

drvo je pokrov greha
i voda i vatra
i govor vetra

kora je 
naličje straha

koliko vas ima

prebrojavam prste
matematika tela
zapis predaka


***

iz napukla kalupa 
izliven
jedan deo mene
nigde se ne uklapa

pukotine uma
površina ponora

vatra zapretana
sa dna 
tinja