Wednesday, May 1, 2013

Pesme Volasa Stivensa


CAR SLADOLEDA

Pozovi momka što zavija cigare,
Onog mišićavog, i ponudi mu šlag
U posudama pohotne pavlake,
Nek devojke dangube u takvim haljinama
Kakve inače nose, i neka momci
Donesu cveće u prošlomesečnim novinama; 
Nek jeste jeste finale od izgleda
Jedini car je car sladoleda.

Uzmi iz komode od borovine,
Kojoj nedostaju tri staklene ručke, taj čaršav
Na kom je nekada izvezla rajske ptice
I raširi ga tako da joj prekrije lice.
Ako njene žuljevite noge izvire, to je zato
Da pokažu koliko je hladna, i nema.
Pusti da lampa usmeri svoj zrak gde već gleda
Jedini car je car sladoleda.



SNEŽNI ČOVEK

Čovek mora imati um zime
Da bi poštovao mraz i grane
Borova u kori od snega;

I mora da mu bude dugo hladno
Da bi posmatrao kleke obrasle injem,
Smreke rutave u udaljenom sjaju

Januarskog sunca; a da ne misli
Ni na kakvu nesreću u zvuku vetra,
U zvuku nekoliko listova,

Koji je zvuk zemlje
Pune istog vetra
Koji duva na istom golom mestu

Za slušaoca, koji sluša na snegu,
I koji, i sam ništa, posmatra
Ništa koje nije tamo i ništa koje jeste.



ANEGDOTA O ĆUPU

Smestio sam ćup u Tenesiju,
Okrugao je bio i na brdu.
Učinio je da neuredna divljina
Okruži to brdo.

Divljina se uspela do njega,
I protegla unaokolo, ne više divlja.
A okrugli ćup je bio na tlu,
Visok, luka u vazduhu.

Zavladao je svuda oko sebe.
Ćup je bio siv i bez ukrasa,
I nije podario ni pticu ni žbun,
Kao ništa drugo u Tenesiju.



NESTANAK ILUZIJE U DESET SATI

Kuće su opsednute
Belim spavaćicama
Nijedna nije zelena,
Ni purpurna sa zelenim krugovima,
Ni zelena za žutim krugovima,
Ni žuta sa plavim krugovima.
Nijedna nije neobična,
Sa čipkanim čarapama
I pojasevima sa perlama.
Ljudi ne idu da sanjaju
O babunima i morskim puževima.
Samo, tu i tamo, neki stari mornar,
Pijan i zaspao u čizmama,
Lovi tigrove
Po crvenom vremenu.



O ČISTOM POSTOJANjU

Palma na kraju uma,
Iza poslednje misli, diže se
U bronzanoj daljini.

Zlatopera ptica
Peva na palmi, bez ljudskog smisla,
Bez ljudskog osećanja, stranu pesmu.

Znaš onda da to nije razlog
Koji nas čini srećnim ili nesrećnim.
Ptica peva. Njeno perje sija.

Palma stoji na ivici prostora.
Vetar se polako pomera u granama.
Vatrom okićeno perje ptice oklembešeno visi.

peveo NIKOLA ŽIVANOVIĆ

No comments:

Post a Comment