Friday, May 3, 2013

Slavko Jendričko


SVETKOVINA



MISTERIJ MOZGA

Preživjevši srčani udar
Progovorio je drugim
Jezikom zaboravivši materinji

Uči li mozak
Više jezika
U poodmaklim
Mjesecima fetusa?

I tko je zapravo
Njegov učitelj?

Ostaje mi samo
Nagađati da se u
nekoliko desetinki sekunde

Njegov utihli jezik
Reinkarnirao u velški.



NESREĆA NA CESTI SISAK-ZAGREB
                                                               
Oljuštena čovjeka

Od madeža
Na sljepoočnici

I ožiljka od posjekotine
Posve prispodobivom
Zarezu na drugoj strani lica

Premda baš taj obraz
Panično pere
Mokrom maramicom

Ne može prepoznati
Ni ona koja osjeća 
Svaki detalj njegova tijela

Odustavši od brisanja

Kamo ona zapravo maše
Tom sada već
Zaprljanom maramicom

Poslije prometne nesreće

Uoči koje je za volanom
Pjevušio njezinim ustima.



NOVA MLADOST
                                                               
Iz nezdrave sobe
Samo u nuždi
Izlazim danju

Gosti naviru kroz prozor

Sitan gusti snijeg
Što se pomiješa s brašnom

Žamor ludila
Dobrih gena

Svježe suze
Kravljeg velikog oka

Religiozni zvuk
Zvona katedrale

Bludni šumovi
Perja sjenica

Autistični poput mene
U posve novoj mladosti

S lakoćom ćete me
Prepoznati poremećenog

U planetarnoj kakofoniji

Noću bjesomučno džogiram
S mrežicom za leptire
Naganjajući mjesečeve zrake.



RAZBIJAČ SNOVA            

Kozmički mafijaš
Shrvan gravitacijom

Oslobađajući jednu
Po jednu rečenicu

Od svih mojih opsesija
Nebeskim otpadom

Pozlati moćima                                 
Senilnu
Prostatu

Nasmijavši me
Erekcijom

Svladana
Popodnevnim
Snom

Njegov rasuti
Bijeli prah
Ponad gnijezda

Gasi
Dragocjeno
Cvrkutanje

Svih
Mojih
Godinama

Posvajanih
Sjenica.


SVETKOVINA U SMRTNOM ČASU            

Kontrarevolucionari

Poput ptica selica
Suludo smo sletjeli

U smrtnom času
Socijalizma

Neki su od nas
Svetkovini
Prinosili komade
Svoga mesa

Oni drugi perje
Što sipi sa snijegom

Metafizičke
Sokove sa dna
Nutrine

Sve što nitko
Ne želi uzeti

Ispucavši nakupljenu
sućut diktaturi
slobode glasa.


BLAGDANSKA GOZBA

Prognan iz vrtova emocija

Poremećenim jezikom
dovoljno sam vas strašio

Ne upućujete mi svoje osmijehe
i odavno nadživljene čežnje za dobrim

Baš kako sam osmislio
posljedice svinjskog roktanja
na dalekim izgubljenim pustopoljinama

Nisam jedini koji ga čujem
neudobno usidren u ovom ovdje

Tu su i tri sačuvana prijatelja

Njih samo za blagdane
pozivam na gozbu

Počinjem od sunca
usitnjenog njihovim zubima
mijesiti tijesto za slastice.

.
OSLUŠKIVANJE SNOVA ALATA LUDILA

Bolestan dan
umirućeg srpnja

U procjep usana
padne mi list
prva mlada smrt

Izabrani sam ženik

Ako ne odapnem
i napokon odahnem

Prije njezine punoljetnosti
noktima ću šivati
veselu vjenčanicu

Nespaljivi Shakespeare
lektorirat će svaki
ubod svilenog konca      

Sve krvave točkice
do boli ispikanih jagodica

Što svakog predvečerja
prerano zagase sunce

Prije počinka zelenila
ispod jastuka
odlažem alate ludila

Kako bi uho moglo
osluškivati što sanjaju.


DANI ČUDESNIH TALACA

U zatamnjenoj
arhivi emocija

Predvečer sebe
počinjem gušiti
autobiografskim zlodjelima

Iz djedova sna
kradem sjemenje

I sijem žito pod stolom
ne posvetivši ga suznim riječima

Ne ponudivši se               
dobrovoljno smrti

U izmorenoj noći
ekran svjetluca

Posljednja naranča
izmamljuje osmijeh

Neću je oguliti
sebe doživljavam
jutarnjom izmaglicom

Navješćujući novi
dan prepun
čudesnih talaca.


GRAD SVEMOGUĆIH ČUDA

Pri kraju doručka
odlučan ustao sam
iz krila Prečiste Djevice

Otvorivši prozor
tražio sam dragovoljce
koji će me razapeti

Poput zavodnika
lažljivim jezikom
tetošeći ponižen osmijeh

Koji onda pocrni
i sipi niz obraze
poput kisele kiše

Nitko od isplakanih
nije želio ispuniti
moju okrutnu želju

Niti me htio
otjerati s promatračnice

Doživjevši katarzu
u gradu milostivih ljudi
zatamnio sam zjenice

I s bijelim štapom
zakoračio u dan
svemogućih čuda.


BIJEG S MJESTA ZLOČINA

Smrt dolazi
sama od sebe

Sustignut
metaforom žabice

Na zanjihanu listu

Zamućen pogled
osjeća skok mačka
u gnijezdo vjeverice

Čuje se komadanje krzna
i grmljavinski pljusak krvi

Nekako tamno čista
ne prestaje me
grijati svojim riječima

Ispunjenima
eksplozivnim emocijama

Intuitivno
dam gas

i bježim
s mjesta zločina.              



PRVO LJUBOVANJE

Još kao mladac vježbao
sam dlanove blagosti
prema tvojim dojkama

Ulazeći dublje u ocean
sprječavao sam u arterijama
nekontrolirano širenje požara

Usklađujući toplinu tijela
sa šutljivom
temperaturom golfske struje
               
Poput svih moreplovaca
oplovljavajući trećinu
stvarnosnovnog svijeta 

U slobodi
na koju nas
nitko ne prisiljava.

  

POSLJEDNJI BLIŽNJI

Ćutim sve veću slabost
iscrpljen naporima
uveseljavanja bližnjih milošću

Gubitnik opelješen
do posljednje suze

Suhim plačem hrabrim
obećanjem sebe
posljednjeg bližnjeg

Na čišćenje od nekoć
popijenih konjaka
odvest će me hitna

Vratit ću se nemilosrdan
bistar i trijezan
zaboravivši sva svoja uvjerenja

Vremenom je posustala sućut
i za radosne snježne slastice

Sada izgovorivo prepuštam
olujnom rječniku gangstera

Njihovim ambicioznim bolestima
dano je otključati
svaku moju moždanu stanicu.



POBUNA U ŠETNJI

Stišanom za objedom

Otkud mi je pogledu
podmetnuta ta mala

Pobunivši zrak
popodnevne šetnje

Njišući bokovima
zvecka ključevima raja

Banalno izgubljenom
usred prostora

Poput
hihota

Skrenuvši iza ugla
nesvjesna uhode
naherene glave

Još dugo
u vrelom zraku

Prkosi kurcu.