Jezero (ulomak)
15.
Ja sam prljavo,
bezbožno jezero,
jedna duboka
svinja od jezera. petkom ne puštam
ribe iz svojih
usta, samo da ih ne mogu jesti.
postim kad
zaželim. koristim zaštitu. nedjeljom
preorem sve svoje
obale iz čistog prkosa, položim
ruku na tvoju
kosu i zaspim. ništa se drugo ne pomakne.
krave požderu
svoje noge. trave posijeku vjetar i smrznu
da bi mir bio
dosita taman, a pokret glasniji.
sanjalo sam da
hlapim. moja je tema stišala tuđe
teme a onda
nestala. isprva preširoka trčala je kroz šumu,
jednu šumnu
dolinu, kao da su je prepoznali. ja sam vikalo:
čekaj, sklonit ću
te u svoju riječ, a s riječi će već
netko voljan i
sretan dalje. kojem to jezero, jezeru putuje bog?
ne znam, reklo
sam i okrenulo se. sa svih strana svibanj je
nosio zrenje. i
točke koje su izlazile iz zrnja završile su
nedvojbeno sve
noći, tako i ovu.
ovdje sam. ležim
ćelavo pred tvojim travama
kao u nekoj
povijesti. ravnicu učas ispunja pjesma:
to kosci odnekud
kreću da nas izjednače. guste se ptice
spuštaju njihovim
oštricama, a pastiri ne napuštaju kuće. ja sam
već danima noseća
jagoda na tvojem jeziku i sad besramno
i opet bezbožno
lutam krajolikom, kao golemim sitom. jednom će
i to prestati.
kad moje oči ne budu više ničije oči voli me
i ne imaj drugih
jezera do mene.
Predmeti (2009)
No comments:
Post a Comment