AHMATOVOJ, ILI ISPOVEST SANDOVE
Smrt-
moj ljubomorni muškarac.
Više je gladan nego što je osvetoljubiv.
Zato mi pogača spasava glavu,
a ja mogu mirno da ga varam.
Otkrivaju me ruke u preponama.
Učtive zmije koje ispravljaju telo
prolazeći kroz uzan hodnik.
Dovoljno promrzle da
odjednom ispuste sav teret.
Nedovoljno otvrdle da bi
napravile siguran put.
Moje asimetrične dojke-
iskrivljen osmeh lovca
što propušta srnu.
Začikavaš me da
jašem postrance.
Uživaš u mom ružnom
podvaljku dok se čudim.
U skupljenom himenu kao
o uredno složenoj pelerini.
U nadošloj sisi između dva gumba-
razvučenom smejanju crnkinje
na kraju pevanja.
Ratnica!
Odaje me čisto ženski smešak
kojim posmatram leptira
što odjednom sleće na nišan puške.
Monahinja!
Patim odostrag-
punim pušku.
Dobra, pribrana babica.
Pišem kao da udaram bebu u zadnjicu.
Da bi zaplakala.
BELI ŠAL KAMIKAZE, ILI SILVIJI
Smrt znači uspešno obavljen zadatak.
Na tri različita načina ratuješ sa hrabrim,
opreznim i plašljivim pesnikom u sebi.
Prvi piše tvoju poeziju-
ne raspoznaje vlasi svoje kose od trave iz Semiramidinih vrtova.
Drugi se razvlači preko tvoga pupka-
dobro pečene, ali loše uglačane amfore.
Ostavlja oštećeni grobni inventar nezahvalan za datovanje.
Najzad treći, onaj plašljivi,
nesigurno razdvaja tvoje butine.
On je monah koji u svemu vidi čudo.
Da li je tvoja poezija trun u njihovom oku
koji služi da bi im samo pravio smetnju u kretanju?
Ili je to bela kecelja sobarice sa Titanika na dnu mora?
Šal o vratu kamikaze?
Ženski način da njime, obema rukama izazivački privučeš njegovo lice svome.
Zakucaš ga u pogrešan brod.
ISPOVEST SILVIJE PLAT, ILI TAJANSTVENOM MUŠKARCU
Tvoj vlažni, kratki akme-
brz udah flautiste usred sviranja.
Opominje da sam ušla u tebe-
kratko dunula u cev puške koju čistim.
Ja, devojčica-
nevešta gravura na kundaku.
Namerno puštena krv iz prsta na belom čaršavu za dokaz.
Inka retkih zuba
sa amnezijom pod pazuhom.
Dobri žigolo.
Imaš zadatak da uđeš u ženu
kao da bacaš meso pred zmiju pored
koje želiš da prođeš mirno.
Osipaš se u mom zabranu
kao krti zlatovez
u neprovetravanoj sobi.
Daltonist koji strpljivo slaže Rubikovu kocku.
O kako me do sažaljenja diraju
tvoje izuvene cipele deformisane prema nozi.
PLATOVOJ, ILI OPSADA GRADA
Tvoja poezija-
nespretna nežnost
ubicinih ruku dok boravi među cvećem.
Razmak između tvojih dojki-
predmisionarski čedna nilska delta.
Tvoja usta-
vojska koje nema ni približno
dovoljno da bi opsela grad.
Tvoja nadlanica-
pognuta glava
sa jako uzdignutim očima prilikom učtivog rukoljuba.
Tvoj vrat-
kombinacija šetlanda i bisera
na optuženici koja daje iskaz.
Tvoj šumarak-
ikonografski šablon u prikazu anđela.
Ti si masna hartija koja upija toplotu
usamljenog, hladnog parčeta bureka.
U istoj kanti sa umrlicom
nad kojom si pospana iščitavala svoje meso.
Smrt-
moj ljubomorni muškarac.
Više je gladan nego što je osvetoljubiv.
Zato mi pogača spasava glavu,
a ja mogu mirno da ga varam.
Otkrivaju me ruke u preponama.
Učtive zmije koje ispravljaju telo
prolazeći kroz uzan hodnik.
Dovoljno promrzle da
odjednom ispuste sav teret.
Nedovoljno otvrdle da bi
napravile siguran put.
Moje asimetrične dojke-
iskrivljen osmeh lovca
što propušta srnu.
Začikavaš me da
jašem postrance.
Uživaš u mom ružnom
podvaljku dok se čudim.
U skupljenom himenu kao
o uredno složenoj pelerini.
U nadošloj sisi između dva gumba-
razvučenom smejanju crnkinje
na kraju pevanja.
Ratnica!
Odaje me čisto ženski smešak
kojim posmatram leptira
što odjednom sleće na nišan puške.
Monahinja!
Patim odostrag-
punim pušku.
Dobra, pribrana babica.
Pišem kao da udaram bebu u zadnjicu.
Da bi zaplakala.
BELI ŠAL KAMIKAZE, ILI SILVIJI
Smrt znači uspešno obavljen zadatak.
Na tri različita načina ratuješ sa hrabrim,
opreznim i plašljivim pesnikom u sebi.
Prvi piše tvoju poeziju-
ne raspoznaje vlasi svoje kose od trave iz Semiramidinih vrtova.
Drugi se razvlači preko tvoga pupka-
dobro pečene, ali loše uglačane amfore.
Ostavlja oštećeni grobni inventar nezahvalan za datovanje.
Najzad treći, onaj plašljivi,
nesigurno razdvaja tvoje butine.
On je monah koji u svemu vidi čudo.
Da li je tvoja poezija trun u njihovom oku
koji služi da bi im samo pravio smetnju u kretanju?
Ili je to bela kecelja sobarice sa Titanika na dnu mora?
Šal o vratu kamikaze?
Ženski način da njime, obema rukama izazivački privučeš njegovo lice svome.
Zakucaš ga u pogrešan brod.
ISPOVEST SILVIJE PLAT, ILI TAJANSTVENOM MUŠKARCU
Tvoj vlažni, kratki akme-
brz udah flautiste usred sviranja.
Opominje da sam ušla u tebe-
kratko dunula u cev puške koju čistim.
Ja, devojčica-
nevešta gravura na kundaku.
Namerno puštena krv iz prsta na belom čaršavu za dokaz.
Inka retkih zuba
sa amnezijom pod pazuhom.
Dobri žigolo.
Imaš zadatak da uđeš u ženu
kao da bacaš meso pred zmiju pored
koje želiš da prođeš mirno.
Osipaš se u mom zabranu
kao krti zlatovez
u neprovetravanoj sobi.
Daltonist koji strpljivo slaže Rubikovu kocku.
O kako me do sažaljenja diraju
tvoje izuvene cipele deformisane prema nozi.
PLATOVOJ, ILI OPSADA GRADA
Tvoja poezija-
nespretna nežnost
ubicinih ruku dok boravi među cvećem.
Razmak između tvojih dojki-
predmisionarski čedna nilska delta.
Tvoja usta-
vojska koje nema ni približno
dovoljno da bi opsela grad.
Tvoja nadlanica-
pognuta glava
sa jako uzdignutim očima prilikom učtivog rukoljuba.
Tvoj vrat-
kombinacija šetlanda i bisera
na optuženici koja daje iskaz.
Tvoj šumarak-
ikonografski šablon u prikazu anđela.
Ti si masna hartija koja upija toplotu
usamljenog, hladnog parčeta bureka.
U istoj kanti sa umrlicom
nad kojom si pospana iščitavala svoje meso.
No comments:
Post a Comment