MEDIANARES
Srednje linije zidova. Zamišljam Buenos Ajres .
Naše drevne usne u cvatu trešanja
i smijeh tuđe djece ( ćuti nas bog
našom amnezijom ) . Ljudi plaču iza ogledala
da ne vide oči , a meni je lakše jer mislim
da gaučosi sade cvijeće .
I da će jesen ući u ulice i reći zdravo
kako bi to kazao Borhes , (s)lijepo
sa bibliotekom u očima
( neke su dimenzije objesili juče
i rekli , ovo su naše zastave ) .
Zamišljam Buenos Ajres ,
u bašti sa starim pramenom
a prag ću ostaviti kasnije za zagrade .
Kao i divlji balkoni u fotou po danu
sa specijalama noći ,
i vrijeme da kašlje prašine
dok se predajem ispred crkve psu
što će zaspati kasnije
ispred banke .
No comments:
Post a Comment