Wednesday, June 12, 2013

Katarina Fiamengo

PROLISTAVANJE

Prolećna oluja
je brz proces

Vazduh struji

Prozor je ram
munja i neba

Iščekivanje grmljavine
je iščekivanje
katarze

Znojimo se
iza staklenog okna

Razmišljam
da li je taj prizor vredan

Zadah dima
i ustajalog vazduha
guši prostor

Čeznem za bistrom glavom

Na kraju se sve svede
na rominjanje kiše

Tako obična
i svakodnevna pojava

Objašnjavamo
međusobni elektricitet
godišnjim dobima

Jer,
Sunce je već u najavi,
a na svetlosti je sve
mnogo komplikovanije



TOUGH LOVE

Bezmerno ti
je potrebna
mera
u mnogim stvarima

Ne tako
jednostavnim
kao
alkohol
antidepresivi
i redovan san

Treba ti
mera
u količini
nebulozno teških
reči
koje prevaljuješ
bez najave
i razloga

Treba ti
mera
u stanju nesigurnosti
koje mi
gura prst
u oko

Kao i
mera
u shvatanju
tvoje nebitnosti
u svemirskoj
hijerarhiji
nesrećnih ljudi
i mog nepripadanja
istoj

Toliko



INTIMA

Prevremena buđenja
Prekasni san
Prekratka noć

Nikada ničega
dovoljno

Grebemo
Grizemo
Vrištimo
Pijemo

Tako se borimo

I kada konačno
klonemo
najviše mi smeta
bliskost

Tvoj dah na obrazu
Ruka na ćebetu
Telo

Skupljam stvari
i odlazim

U prevremena jutra
Prekasni beg
Preduga buđenja

(nikada ničega
dovoljno)



POENTA

(Znaš)
Bliskost je ustvari
prijatno ćutanje
Deljenje tišine
Prostor je
ionako pretovaren
teškim zvucima
bezrazložnim rečima
Napor je shvatiti
nesigurnost svih tih
glasnih senki
Uvek ću radije
ćutati sa
drvećem
(Ne znaš)


No comments:

Post a Comment