Monday, April 7, 2014

PETRA ROSANDIĆ

JESEN


sve se ljušti a plod ne mijenja. nemam čime brisati ruke.
kalup napunjen olovom procuri kad odlazim: obnavljam
bijele isprekidane i duple žute linije. kad se krećem mislim
sporo kao ljudi dok stoje. u redu za zahod benzinske crpke
gledaju u pod stišćući kese papirnatih maramica. njihov stid
je slaboumni gorostas. mokraća boje sunca topla kao naranče.


LJETO


vrištati kao da je srce komad stiropora koji stružeš o zid kuće.
popeti se majmunski na pelegrinku za čuti nijemost ptice.
leći i prstima promrsiti komadiće hrane pod krevetom.
pogostiti jelene i zapitati se jesmo li ga ubili. potom čuti
pucketanje koraka po parketu. oživjeti ga svako par mjeseci
zabadanjem pravog cvijeta među umjetne u vazi na mramoru.


PROLJEĆE


bila je to dobra večer. komarci su tek počeli gristi a ja sam službeno postala dijete čistačice i kalafata. nisam se mogla vratiti kući jer sam odlučila za svaku laž u sobu donijeti po ciglu. kad mi je sjela posljednja plaća a njoj majka ostavila neke novce i vino dolazilo, objašnjavala mi je situaciju u Siriji. ja sam već sutra pobjeđivala u Riziku.


ZIMA


vrijeme zapetljano kao čopor mačaka na spavanju. Bršljani
obgrlili već polumrtva debla. ako požurimo dočekat ćemo sve da se s aftera vrate u tek oprana stubišta u nedjelju popodne.
sjedimo iza prozora kao na Munchovoj Tête-à-tête i ne možemo se sjetiti je li ta slika zaista u žutom. sunce klizi k drugima i ako jest ja ću još samo nakratko moći biti ona punašna djevojka koja se smije.




POVRATAK



Brda u zaleđu žaloste kao preveliki nosevi kod ljudi.
Da se školjkašima kamenuje i propluta kroz sve što je visoko
rastegnuti bi vjetar onanirao. Rasipao vrtlarske alatke po njivama.
Kroz kožu bi se prosijali organi od urođenih refleksa,
ljupkosti, noćiju koje vuku unatrag dječjom paralizom.

Siluje me naslonjenu rukama na grad. Ja srebrim, on pjeva.
Pijesak u koji zapinjem pete postaje morsko dno.
Nikad nije moguće biti sam. Svačiji je krvotok nalik na
munje. Samo ćemo onome tko bude čekao dovoljno dugo
po kapcima udariti topuzom i porculanom.

Zna se gdje su nalazišta i tko se vratio pohotan s plimom.
U ravnicama se sad vijesti najsigurnije prošire pogledima.
Ja mokrim more bez prestanka. Kunem se da sam
ostala bogata jer vam vjetar sad slobodno lomi
kilometrima udaljene prozore na jugu.




SELO



Zemlja bubri. U jedan od vrhova makije
vrućina će zabiti požar. Pamti li Sunce?
Taloži li početak u svoje duboko ulje
kao crnci tugu u očima?

Nebo se odvaja. Šapćem želje.
Koža se vrijeđa na dodir kao suho lišće.
Svoja lica vidim u trzajima
i priroda me ne želi.
Majke rađaju iz reda, dosade ili slučajnosti.

Potražujem ničiju kuću. Divlju, kvrgavu i oštru kuću
bez vode. Odgovarat ću za sve smrti.
Dugo zatvorenu bez svjetla. Snalaziti se u njoj
milujući pravocrtno i bez strasti.
Glatke površine ne stvaraju sjećanja.





DOLAZI


Životi se izbacuju na vjetar
vezuju uz perjanice
madrace i tepihe
prije kiše
čekajući bičevanje

Neka će stabla pocrveniti
tek kad budu mokra

Ti ja oni
svi nešto žele
kriv je samo onaj koji
naglas kaže što je to
I puhne u vis

Zbog buke u krošnjama
gube se lovački psi

Samoća je pristojnost
pošteda drugih
uđi i skloni se
zgusni je šećerom
majčina mlijeka

*

Večeras strižu krošnje
u nepomične batrljke

Večeras će doplivati
milijun morskih smrti

Pogrebna zvonjava
jarbola u luci
ići će dok tijelo
ne raskida na otoke











PSI


možeš li očistiti mast s utičnica
žarulje mi prže kukce

Oćeš doć jest
aj dođi jest              

pravilne su linije po kojima žohari
liježu jaja pod parketom
miriše na rađanje zrak se deblja
guglaj ta jaja ajde guglaj jaja

Evo ti ajde popij

od igle remena da se napraviti kompas
koji ću usisati kroz pupak
toliko važna da neće znati gdje mi je tijelo

zaboraviti majke spremne
ne pobaciti djecu koju će kasnije
nazivati promašajima

Jesi popila
Evo ti izmiri

ne ne ne
dvjesto godina od mene kupuju organe
mi moramo izumrijeti
moraju se prestati crvenjeti livade iznad nas

kiša

su podivljale kuglice iz razbijenog toplomjera
prava predaja  je ona otvorenih usta
i izbačenog jezika

sad

MA JESI LI TI NORMALNA
JEBOTE JESI LI NORMALNA

ostala sam posljednja životinja s pogledom
na oblak u sobi

moji psi su jutros umrli otvorenih očiju



ARTEMISIA



Sanjala sam da idem u Masone
brodom na otok taksijem do tvrđave
putem naišla na lokalnu veselicu
i kasnila na svečani prijem
čitavih dvanaest sati
nebo sam naprosto morala odgledati

rasprsnut će se i dobro je
što baš danas izgleda kao bizmut
padat će kapljice duge
karte kockice i dječje igre
padat će hijeroglifi svi ćemo naučiti pisati
sve će se poništiti
vratit će se Goebbelsova djeca
ja nikad neću dobiti rak

kucala sam i ispričala se
pitala ih nude li mi kakve halje
jer nisam ponijela ništa osim par gaćica
rekli su mi da se ne bojim
Masoni su redom istaknuti intelektualci

pala sam na mramor skliznuvši o halju
rasjekla lubanju
ovisi odakle dolazi ali krv uglavnom ima miris željeza
liječnik je rekao da se ne bojim
da ću biti dobro

rekao da se ne bojim
da ću biti dobro

da ću biti dobro

Kupola će se rasprsnuti
Gledaj oslikana je bojama bizmuta

Ali ja još nisam stigla odrasti
odrasteš tek kad ti umre majka







KAKO SE PEREM


Iščupam sumnjivu trepavicu prije nego se zalijepi za oko
i rastužim se. Vrijeme je za ulazak u kadu bez da mogu namirisati
sljedeću toplu priliku za pranje.

Moj otac nije književni kritičar. Iako ne želim biti voljena
ne predstavlja mi problem čekati dugo.
Zauzimanje sjedećeg položaja u kadi i pogled prema vodi
je pogled u otvoren lijes.

S ovakvim prstima možda je bolje da pišem drame.
Moji roditelji mokre s otvorenim vratima ove iste kupaonice.
Četvrta dimenzija se najbolje ogleda u kineskom mučenju
i nelogično je popravljati slavinu.

Svađam svoja stopala, sinkroniziram ih i zavijam.
Decency is Indecency’s Conspiracy of Silence.
Letim gola prema vratima i osluškujem ključanicu.
Želim da me netko uhvati za nadlakticu i upozori
ostavlja stare i vrijedne stvari pred ulaznim vratima
kao Bibliju u Kentuckyju prije izopćenja iz crkvene zajednice.

Voda u kadi ipak nije prljava a omekšala je nokte dovoljno.
Ako dugo držiš usta otvorena poteći će slina s rubova
i to će te vratiti na početak.




No comments:

Post a Comment