PETRA ROSANDIĆ

JESEN

sve se ljušti a plod ne mijenja. nemam čime brisati ruke.

kalup napunjen olovom procuri kad odlazim: obnavljam

bijele isprekidane i duple žute linije. kad se krećem mislim

sporo kao ljudi dok stoje. u redu za zahod benzinske crpke

gledaju u pod stišćući kese papirnatih maramica. njihov stid

je slaboumni gorostas. mokraća boje sunca topla kao naranče.

LJETO

vrištati kao da je srce komad stiropora koji stružeš o zid kuće.

popeti se majmunski na pelegrinku za čuti nijemost ptice.

leći i prstima promrsiti komadiće hrane pod krevetom.

pogostiti jelene i zapitati se jesmo li ga ubili. potom čuti

pucketanje koraka po parketu. oživjeti ga svako par mjeseci

zabadanjem pravog cvijeta među umjetne u vazi na mramoru.

PROLJEĆE

bila je to dobra večer. komarci su tek počeli gristi a ja sam službeno postala dijete čistačice i kalafata. nisam se mogla vratiti kući jer sam odlučila za svaku laž u sobu donijeti po ciglu. kad mi je sjela posljednja plaća a njoj majka ostavila neke novce i vino dolazilo, objašnjavala mi je situaciju u Siriji. ja sam već sutra pobjeđivala u Riziku.

ZIMA

vrijeme zapetljano kao čopor mačaka na spavanju. Bršljani

obgrlili već polumrtva debla. ako požurimo dočekat ćemo sve da se s aftera vrate u tek oprana stubišta u nedjelju popodne.

sjedimo iza prozora kao na Munchovoj Tête-à-tête i ne možemo se sjetiti je li ta slika zaista u žutom. sunce klizi k drugima i ako jest ja ću još samo nakratko moći biti ona punašna djevojka koja se smije.

POVRATAK

Brda u zaleđu žaloste kao preveliki nosevi kod ljudi.

Da se školjkašima kamenuje i propluta kroz sve što je visoko

rastegnuti bi vjetar onanirao. Rasipao vrtlarske alatke po njivama.

Kroz kožu bi se prosijali organi od urođenih refleksa,

ljupkosti, noćiju koje vuku unatrag dječjom paralizom.

Siluje me naslonjenu rukama na grad. Ja srebrim, on pjeva.

Pijesak u koji zapinjem pete postaje morsko dno.

Nikad nije moguće biti sam. Svačiji je krvotok nalik na

munje. Samo ćemo onome tko bude čekao dovoljno dugo

po kapcima udariti topuzom i porculanom.

Zna se gdje su nalazišta i tko se vratio pohotan s plimom.

U ravnicama se sad vijesti najsigurnije prošire pogledima.

Ja mokrim more bez prestanka. Kunem se da sam

ostala bogata jer vam vjetar sad slobodno lomi

kilometrima udaljene prozore na jugu.

SELO

Zemlja bubri. U jedan od vrhova makije

vrućina će zabiti požar. Pamti li Sunce?

Taloži li početak u svoje duboko ulje

kao crnci tugu u očima?

Nebo se odvaja. Šapćem želje.

Koža se vrijeđa na dodir kao suho lišće.

Svoja lica vidim u trzajima

i priroda me ne želi.

Majke rađaju iz reda, dosade ili slučajnosti.

Potražujem ničiju kuću. Divlju, kvrgavu i oštru kuću

bez vode. Odgovarat ću za sve smrti.

Dugo zatvorenu bez svjetla. Snalaziti se u njoj

milujući pravocrtno i bez strasti.

Glatke površine ne stvaraju sjećanja.

DOLAZI

Životi se izbacuju na vjetar

vezuju uz perjanice

madrace i tepihe

prije kiše

čekajući bičevanje

Neka će stabla pocrveniti

tek kad budu mokra

Ti ja oni

svi nešto žele

kriv je samo onaj koji

naglas kaže što je to

I puhne u vis

Zbog buke u krošnjama

gube se lovački psi

Samoća je pristojnost

pošteda drugih

uđi i skloni se

zgusni je šećerom

majčina mlijeka

*

Večeras strižu krošnje

u nepomične batrljke

Večeras će doplivati

milijun morskih smrti

Pogrebna zvonjava

jarbola u luci

ići će dok tijelo

ne raskida na otoke

PSI

možeš li očistiti mast s utičnica

žarulje mi prže kukce

Oćeš doć jest

aj dođi jest              

pravilne su linije po kojima žohari

liježu jaja pod parketom

miriše na rađanje zrak se deblja

guglaj ta jaja ajde guglaj jaja

Evo ti ajde popij

od igle remena da se napraviti kompas

koji ću usisati kroz pupak

toliko važna da neće znati gdje mi je tijelo

zaboraviti majke spremne

ne pobaciti djecu koju će kasnije

nazivati promašajima

Jesi popila

Evo ti izmiri

ne ne ne

dvjesto godina od mene kupuju organe

mi moramo izumrijeti

moraju se prestati crvenjeti livade iznad nas

kiša

su podivljale kuglice iz razbijenog toplomjera

prava predaja  je ona otvorenih usta

i izbačenog jezika

sad

MA JESI LI TI NORMALNA

JEBOTE JESI LI NORMALNA

ostala sam posljednja životinja s pogledom

na oblak u sobi

moji psi su jutros umrli otvorenih očiju

ARTEMISIA

Sanjala sam da idem u Masone

brodom na otok taksijem do tvrđave

putem naišla na lokalnu veselicu

i kasnila na svečani prijem

čitavih dvanaest sati

nebo sam naprosto morala odgledati

rasprsnut će se i dobro je

što baš danas izgleda kao bizmut

padat će kapljice duge

karte kockice i dječje igre

padat će hijeroglifi svi ćemo naučiti pisati

sve će se poništiti

vratit će se Goebbelsova djeca

ja nikad neću dobiti rak

kucala sam i ispričala se

pitala ih nude li mi kakve halje

jer nisam ponijela ništa osim par gaćica

rekli su mi da se ne bojim

Masoni su redom istaknuti intelektualci

pala sam na mramor skliznuvši o halju

rasjekla lubanju

ovisi odakle dolazi ali krv uglavnom ima miris željeza

liječnik je rekao da se ne bojim

da ću biti dobro

rekao da se ne bojim

da ću biti dobro

da ću biti dobro

Kupola će se rasprsnuti

Gledaj oslikana je bojama bizmuta

Ali ja još nisam stigla odrasti

odrasteš tek kad ti umre majka

KAKO SE PEREM

Iščupam sumnjivu trepavicu prije nego se zalijepi za oko

i rastužim se. Vrijeme je za ulazak u kadu bez da mogu namirisati

sljedeću toplu priliku za pranje.

Moj otac nije književni kritičar. Iako ne želim biti voljena

ne predstavlja mi problem čekati dugo.

Zauzimanje sjedećeg položaja u kadi i pogled prema vodi

je pogled u otvoren lijes.

S ovakvim prstima možda je bolje da pišem drame.

Moji roditelji mokre s otvorenim vratima ove iste kupaonice.

Četvrta dimenzija se najbolje ogleda u kineskom mučenju

i nelogično je popravljati slavinu.

Svađam svoja stopala, sinkroniziram ih i zavijam.

Decency is Indecency’s Conspiracy of Silence.

Letim gola prema vratima i osluškujem ključanicu.

Želim da me netko uhvati za nadlakticu i upozori

ostavlja stare i vrijedne stvari pred ulaznim vratima

kao Bibliju u Kentuckyju prije izopćenja iz crkvene zajednice.

Voda u kadi ipak nije prljava a omekšala je nokte dovoljno.

Ako dugo držiš usta otvorena poteći će slina s rubova

i to će te vratiti na početak.