NERINA SARKOTIĆ

VEČER U BAŠTI ILI LJUBAV NA STOLU

U ljetnoj bašti prstima cijedim
limunov sok u kamenice
Zavodničkim pogledom skrivam
bol koji stvara limun na koži
Dok gledaš u vino razmišljajući
hoće li ga dostajati za večeru
Misli su ti daleko cijelih trideset i pet
centimetara - udaljenost od
oka do stakla koje obavija crveni nektar.
Hranim te školjkama jer znam da ih voliš.
Žena u meni ugađa svom muškarcu
Muškarac u tebi mislima cijedi vino
Ignoriraš me jer znaš da to mrzim.

Šutnja.

Tek pokoji zvuk stakla dok točiš vino
U tanke čaše kojima stvaram privid doma

Trošimo život ispijajući šutke noći
Jedemo meso glođući si kosti

Šutimo. Ponekad opsujemo
nad prolivenim vinom.

PAPIRNATI POROD

Majka sam.
Moj papirnati porod ima krv
Od tinte
I godinama njiše ljuljačku
Od mašte
Dok živim gradi mi spomenik
Od riječi
Tu će me leći kad kucne čas.

Moj papirnati porod krvlju
Od tinte
Ispisuje stranice naših života.

PRAH U MORU

Rastrgaj mi kožu da lakše iskočim iz nje
I pojedi mi meso da ne nosim breme na kostima
Spali ih, samelji i prah pospi morem pažljivo
Kao kad sam posipala božićne kolače.

I zaboravi.

Zaboravi na mjesta, ljude i vrijeme
Koje smo ponekad dijelili dijeleći jastuke
Predaj me moru kojemu se predaješ -
Isti, a različiti. Bit ćemo Razjedinjeno Jedno.

RIGOR MORTIS

nad gradom siva koprena
poput mrtvačkog pokrova
ukočena lica tumaraju
pogleda uprtih u zemlju
umiranje ovoga grada
godinama nagriza život
ljudi voštane figure
uliveni u pore grada
sigurni pod koprenom
sivih gradskih oblaka
žmire bojeći se sunca -

otopit će ih u neki drugi grad.



MI LJUBAV

Volim nas zato što pričamo

I šutnja nam nije tiha.
Nijeme riječi dijelimo u mraku,
Poneki izdisaj ili uzdah.
Uz laganu svjetlost svijeće
Sa zjenica čitamo naše grešne misli
Svijet nije stao, vrijeme se ubrzalo
I riječi šutnje naviru brzo
Kao kad sunčev vrh uranja u suton.