Monday, February 2, 2015

DOMINIK KOVAČ




Kao po blatu 

Kao po blatu
kosa prosuta
Kosa ukleta
Kao po blatu
razmazana maskara
na licu vrane
na licu ubice

Misli o toploj vodi
misli o dobrim ljudima
Njihova krhkost
njihova čednost
nesvakidašnja
razarajuća

Kao po blatu
nogama po kamenu
po crkotinama
Izvrnute vilice
škakljivog jezika

Osveti se tijelu
osveti se čaurama
Okreni se zemlji
pod zemljom nabubrila
tvoja domovina

Misli o travi
o žabama
Misli o pamuku
koji urasta u pupak

Misli o svemiru
u tuđem dvorištu
Misli o vulkanima
U zaklanom grlu

Osveti se tijelu
Osveti se posmatračima

Kao sloj skorenog mlijeka
osip po koži
Kao neoprana postelja

U kojoj
umotan leži
raščerečen san


Vampiri         

Ispod stola tvoja stopala
kriva kao vražja kičma
Ispod stola ušećerene kosti
Savijeni prsti

Ne miču se usne
Proždiru ih ćutanja
Ne miču se grudi
Natopljene uljem suncokreta

Pored stola gomila gladnih
Nastradalih i žednih
Pored stola cijelo krdo
Goluždravih i stvarnih

Iznad stola čitav jedan život
visi obmotan oko lustera
Iznad stola cijedi se tanak struk
Obješenog jada

Za stolom naše oči
kao novogodišnje kugle
Za stolom naše osveštane ruke
na srebrnoj tacni






Slowmo

Usporen bez posebne draži
udubljen nad bešumnim vandalizmom
zločestih prstiju
Goluždrav
Omanji komad leda
načetog organa
Čovjek s uvrnutim palčevima
Bol
Čitava garnitura boli
kosturnica



Fašisti nose ružičasto
             
U naramenicama se nadvila moja komšinica
stara smrt
stigla je u ružičastoj kecelji
sa brašnom preko lica
zaklopila je pore
i ne diše,  vještica

Mama, kada sam bio dječak nosio sam
gumene čizmice
kojima sam gacao po licu stare dame
opruženoj na cesti, ona se nosila seljački otmjeno
svoje skute uvila je u moju još uvijek gustu kosu

Mama, nisi znala kuda idemo
A gore su pucali i svi su nas tjerali
Bježite, dolaze dušmani

Smrt se sada nadvila sa kutlačom u ruci
i rođendanska torta je Barbi nježna
Isprskana kokosom

Presjeću najslađi dio i uguraću ti u usta
mama
Nisi znala kada se pucalo

Šta se dogodilo, teta smrt
je zaplakala od stida

Promašila je, mama
Budan sam, iz prsluka curi toplota
vanjskoga dima
Narandžasto jaje otpuhuje na štriku

Otvori se, mama
Pendrek je u
trbuhu


Skinsi              

U novinama piše da skinsi nose
teške čizme i da biju pažljivo
i kruto

Kada glave krvare skinsi se
obično razbježe

Onda na zemlji nastupa mrak
i prepolovljeni leptir
kojeg su satima gazili
uskoro ispovraća šareni otpad
s u n c a

Na cesti se tada niko ne čuje
nijedna riječ
nijedno slovo

Pretukli su dvojicu dok
su se vraćali
držeći se za ruke

Đavola su tražili!

Čuj nju kako prevrće stranice
glasaće ZA

Hoću referendum za smrtnu kaznu
Hoću referendum za moj život
Hoću referendum direktno kao pištolj u usta

Znate da godi
kada se pomrače svjetla

Kad zapuca plafon
a glava se vrti

Ubili su još jednog neprijatelja države
Još jednog nakaznog sina
bez snova

Našao je da provocira
Ko normalan još šeta sa momkom u dva iza ponoći

Vidjela sam ih kako se jebu
Zamislite šta sam doživjela

Lezbače u stanu
I cvijeće na krovu još jednog pokislog grada

Šamari rade
po zadatku

Omladina je mrtva
(Živjela omladina)

Hajde reci mi sada
Jesu li komunisti voljeli pedere?

Zaboravio sam da isključim šporet
ostavio sam glavu u pećnici jebote

Hajde da se drogiramo, ja ću biti
ja ću danas

samo biti




Čistina

postali smo pakosni onog trenutka
kada smo odlučili ostati svjesni
mi smo privilegovani bolesnici
čije ruke se naslanjaju jedna na drugu
i bride
i bride
tople beskrvne ruke
moj nespokoj je samostalni organizam
koji me odvraća od potrebe
da se naslonim na tvoje tijelo
u njemu su praznine
osunčane zapostavljene čistine




No comments:

Post a Comment