REČ I SVET
U traganju za izvorištem pesme.
*
Za Josifa Brodskog ''Poezija je
vrhunski domet jezika'' a pisanje poezije ''uvežbavanje smrti''.
*
Da li se mehanizmom sličnosti i
razlika može odrediti unutrašnja struktura jezika u signalističkom delu?
*
Ka nemišljivom i neizrecivom.
*
U semantičkim čvorovima signalističkog
teksta.
*
Srž apejronističke pesme – ono
što se neposredno ne imenuje.
*
Iz značenjskih osnova u strukturi
signalističkog dela.
*
Može li postojati znakovni sistem bez
znakova?
*
Vidovitost apejronističke pesme.
*
Za Malarmea pesničko stvaranje je
jedan slobodan čin bacanje kocke sa neizvesnim ishodom koji ''nikada neće
ukinuti Slučaj''.
*
Sudari reči –
rađanje neuhvatljivog bića pesme.
*
Izvorni paradoksi u stohastičkoj
poeziji.
*
Složenost funkcionalnih elemenata
signalističkog dela.
*
Od racionalnog, po Bašlaru, ka
oniričkom racionalizmu.
*
Imaginativni supstancijalitet
apejronističke pesme.
*
Tamo gde će se roditi i svet i reč.
*
Pronaći reč za ono što nije stvarno.
*
Značenjska virtuelnost poetskog
govora.
*
Nedovršen svet – nedovršena reč.
*
Totalitet jezičkog imenovanja
poistovećen sa granicama duha.
*
Da li je ono što je jednom označeno
nepromenljivo i apsolutno?
*
Poricati reč – poricati pesmu.
*
Nepresušna moć govora.
*
Reč vraćena svom pratemelju, svom
iskonu.
*
Izvorno neizrečje apejronističke
pesme.
*
Za Viktora Šklovskog sadržaj
književnog dela jednak je sumi njegovih stilskih postupaka.
*
Signalistička pesma izvan granica
jezičke određenosti.
*
Kako otvoriti transcendentalno vrelo
pesme.
*
Nemuštost zapretanog bića pesme.
*
Kako jezički artikulisati eksplozivne
slike stohastičke pesme?
*
Dihotomija između znakova i stvari.
*
Gravitacione sile značenjskih žarišta
apejronističke pesme.
*
Shema komunikacionog akta po Romanu
Jakobsonu:
adresant
|
kontekst
saopštenje
|
adresat
|
kontakt
kod
|
*
Da li u osnovi svakog govora imamo akt
komunikacije?
*
Značenje reči – odnos uzajamnog
evociranja između imena i reči.
*
Znak je osnova. Tekst se gradi od
znakova.
*
Iz razbijene slike sveta.
*
Šta bi to bila samovolja značenjskog?
*
Ne ograničavati autonomiju reči.
*
Prema Lotmanu u poeziji verbalni
tekst, sastavljen od pojedinačnih reči-znakova, počinje da se ponaša kao
nedeljiv ikonički znak-tekst.
*
Konkretna poezija je sinteza dve
izražajne tendencije vizuelne i verbalne.
*
Poetička vizija iz odsustva govornog
teksta.
*
U vizuelnoj poeziji uzajamno
prožimanje dva semiotička sistema.
*
Kada reči počinju da se ponašaju kao
slike?
*
Raznovrsnost semiotičke igre u
konkretnoj poeziji.
*
Ritam ''rasprskavanja jezika'' u
apejronističkoj pesmi.
*
Apstraktna priroda smisla reči.
*
Polisemija – višestruko značenje jedne
reči u poetskom govoru.
*
Da li su semantičke i pragmatičke
funkcije osnovno svojstvo jezika?
*
Oblikovanje jezičkog gradiva u
apejronističkoj poeziji.
*
Hegelovo "lukavstvo uma".
*
Bezmerni govor pesme.
*
Ka apsolutnom znaku.
*
Kakva je priroda znakovnog sistema?
*
''Svaki grafem je u svojoj biti
testamentaran.''
(Žak
Derida)
*
Oblikotvorna funkcija apejronističkog
poetskog tkanja.
*
Unutrašnji obzor pesme.
*
Poetska objektivacija sveta u
fenomenološkoj pesmi.
*
Reč otkriva svet.
*
Za Merlo-Pontija "reč je eksces
naše egzistencije".
*
Žudnja pesničke reči da uvek bude nova
i nepredvidljiva.
*
Nova jezička i ritmička struktura
stiha u apejronizmu.
*
"Srpski jezik je strahovito
konkretan i neiskazano trpan."
(Vinaver)
*
Iz dvostruke prirode jezičkog znaka.
*
Govor pesme traži odgovor.
*
Signalistička pesma – aktivni jezički
i znakovni medij gde se utelovljuje poetska struktura i poetsko značenje.
*
"Sve što jest, jest ili u sebi ili u nečem drugom.
Ono što se ne može shvatiti pomoću
drugoga, mora se shvatiti samo sobom."
(Spinoza)
*
Unutrašnja poetika – poetika jezičkog
ritma.
*
Ka nesputanoj slobodi koja obeležava i
podstiče stvaralački čin.
*
Izvan i iznad humanističke ideje
antrapocentralizma.
*
Tehnološka, fenomenološka i šatrovačka
poezija oslobađaju jezik njegove idealističko-metafizičke dimenzije.
*
Signalizam je otvorio sasvim nove,
drugačije, radikalno inovativne puteve i mogućnosti u srpskoj književnosti i
umetnosti.
*
Težnja za potpunom dezideologizacijom
umetnosti.
*
Slediti sebe, slediti osvojenu
slobodu.
*
Ništa ne može sprečiti pesnika da stremi ka Nemogućem.
*
Biti rušilac i graditelj (utemeljnik)
istovremeno.
*
Pesma – jedan od načina da se osvetli čovekov
univerzum.
*
Snažni ironički destruktivizam
aleatorne i tehnološke pesme.
*
Drama antropocentrizma u savremenoj
umetnosti.
*
''Dakle Jedno bi bilo različito od
drugih stvari.''
(Platon)
*
Sačuvati slobodu svoga Ja.
*
Nadgrađujući osnovu poetskog mimezisa.
*
Da li je povratak na imanentne i
univerzalne premise subjektivizma i humanizma, zaista, povratak poeziji.
*
U kojoj meri inovativni radikalizam
može sputati umetnika?
*
Odnos prema predmetnoj stvarnosti u
aleatornoj poeziji.
*
Presna (sirova) stvarnost šatrovačke
pesme (proze).
*
''Reč je strahota. Ne možete je
omirisati.''
(L. F. Selin)
*
Egzistencijalni empirizam šatrovačke
pesme (proze).
*
Spontana identifikacija pesme i
pesnika.
*
Šta bi to bio ''fetišizam pitanja'' –
iz/govora?
*
Nepredvidljivi tokovi pesnikove
kreativne energije.
*
Ontološka neposrednost gestualne
pesme.
*
Na tragu Malarmeovske SVE KNjIGE.
*
Brisani prostor jezičkog iskušavanja.
*
Kada Ništavilo može da propeva?
*
Iz ponora-bezglasja zov zatomljene
pesme.
*
Zaslepljen belinom praznog lista
hartije.
*
Strast za pisanjem – strast za delovanjem.
*
Višesmernost signalističke
komunikacije.
*
Disprezija aleatorne i stohastičke
pesme.
*
''Sanjam svoje neprobudljive snove.''
(Aleksandar Vučo)
*
Blagotvorno iskustvo govora.
*
Uvek biti u blizini izvora.
*
Šta bi to bila ''ontologija
nemišljenog''?
*
Skrivena osnova poetskog govora.
*
Tekst se, po Lotmanu, gradi kao
"vanvremenska struktura na nivou jezika''.
*
Pesništvo iznad filozofske refleksije.
*
Gde je skriveno autentično biće pesme?
*
Otvorenost i nedovršenost pesme.
*
Izražajnost i smisao znaka i slike u
signalističkoj vizuelnoj poeziji.
*
Paradoksi poetskog govora.
*
Reč poseduje iskonsku žudnju da se
održi i produži.
*
Poezija je za Apolinera ''večno
obnavljanje nas samih''.
*
Bliskost signalističkog pesništva sa
svakom inovativnom jezičkom intencijom.
*
Nepresušna dinamika apejronističke
pesme.
*
Da li je pesnička reč isključivo
"jednokratna" i "monološka"?
*
U signalizmu je osporena Bahtinova
tvrdnja da je "ideja mnoštva jezičkih svetova, koji bi bili podjednako
osmišljeni i izražajni, organski nedostupna poetskom stilu".
*
Vizuelna poezija – težnja ka univerzalnoj komunikaciji.
*
Kako pesnička reč ostvaruje svoju značenjsku
punoću i smisao?
*
Pesma je uvek nešto šire i dublje od
onog što govori.
*
Otkrivalački dar pesničke reči.
*
"Pesma se pravi."
(Gotfrid Ben)
*
Jezik o jeziku – metajezik.
*
Pesma i redukcija semantičke moći
reči.
*
Kako poezija postaje svesna svoje
jezičke dimenzije.
*
Šta znači jezička magija?
*
Šta je to jezičko jedinstvo reči?
*
Koja je to realna spona između reči i
stvari?
*
Šta bi sve moglo da stoji iznad
jezičkog izraza?
*
Stvari savladane rečima.
*
Izmenjena sintaksa signalističke
pesme.
*
Značenjska punoća i eksplozivnost
apejronističke pesme.
*
Pesnik omađijan evokacionom moći reči.
*
Rađanje – izvorno značenje grčke reči poiesis.
*
Reči iznikle iz duha jezika.
*
Odsutnost stvari – istinitost reči.
*
"Postoje razne vrste očiju. Čak i
Sfinga ima oči: prema tome, ima raznih vrsta `istine`: prema tome ne postoji
istina."
(Niče)
*
Fonička pesma – na ivici jezika.
*
Sintagmatska dimenzija jezika.
*
"Poezija se proteže na semantičke
i znakovne strukture."
(Valeri)
*
Semantička polja – asocijativni nizovi reči u signalističkoj
pesmi.
*
Signalistička poezija i lingvistička
stvarnost.
*
Za Vitgenštajna subjekt nije ništa
drugo do jezik koji iz njega govori.
*
Ludička struktura jezika u
apejronističkoj pesmi.
*
Gestualna i objekt poezija – pesnički
oblici koji napuštaju knjigu.
*
Značenjski kontekst gestualne pesme i
pokušaj njegove interpretacije.
*
Asocijativni ludizam glavna odlika
stohastičke poezije.
*
''Nek označeno bude izvorno i
bitno...''
(Žak
Derida)
*
Smisaona enigmatičnost apejronističke
poezije.
*
Značenjska zapažanja aleatorne pesme.
*
Kreativno oblikovanje jezika i znaka u
signalističkom delu.
*
Verbalni i zvučni sled foničke pesme.
*
Za Romana Jakobsona "jezik nije
posrednik samo pri interpersonalnoj već i pri intrapersonalnoj
komunikaciji".
*
Različiti oblici "unutrašnjeg
jezika".
*
Da li je za čoveka jezik jedino
sredstvo komunikacije?
*
''Informacija je manje ono što je
rečeno, ona je više ono što može biti rečeno.''
(Umberto Eko)
*
Pesma – irealna stvarnost i
poništavanje vremena.
No comments:
Post a Comment